Državni ured za reviziju RH objavio je izvješće o učinkovitosti poljoprivrednih potpora, koje pokazuje kako se više ne možemo skrivati iza činjenice da sredstva ima i da pristižu, jer očito je da način na koji ih koristimo ne daje rezultate. Hrvatska bilježi rast nominalne vrijednosti proizvodnje od tek oko 9 % u odnosu na 2010. godinu, dok je prosjek Europske unije čak 52 %. Još je alarmantnije da je realna vrijednost proizvodnje pala za oko 25 %, dok je na razini EU rasla.
”Problem, dakle, nije u nedostatku novca, nego u načinu upravljanja. Dugotrajni postupci, nejasni kriteriji, stalne promjene rokova i iznosa te prevelika ovisnost o konzultantima stvaraju sustav koji obeshrabruje upravo one kojima je pomoć najpotrebnija, male i srednje proizvođače. Ako prosječno čekate više od godinu dana na odluku o potpori, jasno je da takav model ne može pratiti realne potrebe na terenu,” rekao je zastupnik u Europskom parlamentu Marko Vešligaj jučer na konferenciji na Agronomskom fakultetu Poljoprivredne potpore pod povećalom – kako do prehrambene suverenosti?, komentirajući izvješće Državnog ureda za reviziju Dodjela i korištenje potpora iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj u Republici Hrvatskoj.
Nužna je temeljita revizija nacionalne poljoprivredne politike, trebamo više ciljanih ulaganja u sektore s najvećim razvojnim potencijalom poput vinarstva i peradarstva. Zatim, moramo imati brze i operativne mehanizme za reakciju u kriznim situacijama, ne smijemo dopustiti da proizvođači, poput vinara pogođenih zlatnom žuticom, čekaju sredstva dok im proizvodnja propada. Također, ključno je sustavno jačanje malih i srednjih gospodarstava, uključujući njihovo udruživanje, kako bi se povećala njihova pregovaračka moć na tržištu.
”Prethodi nam rasprava o novom višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2028.-2034., gdje Hrvatska mora jasno i glasno braniti interese svoje poljoprivrede”, smatra Vešligaj i dodaje kako ne smijemo dopustiti smanjenje sredstava niti njihovo utapanje u šire fondove bez jasne namjene jer gubitak od 1,3 milijarde eura imao bi ozbiljne posljedice za domaću proizvodnju koja je već pod pritiskom visokih troškova, energetske krize i nelojalne konkurencije poput one iz zemalja Mercosura. Država je ta koja bi morala imati aktivnu ulogu u stabilizaciji uvjeta proizvodnje, što znači kontrolu troškova, zaštitu domaće proizvodnje i osiguravanje da poljoprivreda ponovno postane ekonomski isplativa djelatnost.
”Podaci koje sam dobio u Parlamentu govore kako hrvatski poljoprivrednici zarađuju svega 45 % prosjeka EU, dakle, plaće poljoprivrednih radnika u Hrvatskoj su gotovo dvostruko niže od EU prosjeka. Razlike u prihodima između Hrvatske i bogatijih članica EU (Danska, Nizozemska, Belgija) su ogromne, više od 8 puta. Međutim, Hrvatska nije na dnu ljestvice i nalazi se u sredini grupe novijih članica EU s Poljskom, Rumunjskoj i baltičkim zemljama.” rekao je zastupnik Vešligaj, jedini hrvatski član u Odboru za poljoprivredu EP-a. Pitanje prehrambene suverenosti nije apstraktna tema nego strateško pitanje sigurnosti. Globalne krize jasno su pokazale koliko je važno imati stabilnu i otpornu domaću proizvodnju. Hrvatska mora ojačati mala gospodarstva, ulagati u konkurentnost i digitalizaciju te razvijati otporniji prehrambeni sustav. Bez toga nećemo moći iskoristiti potencijal koji imamo, a on je, unatoč svemu, i dalje velik.
mediaservis.hr




