Briga o napuštenim životinjama nije samo posao – to je način života. To najbolje potvrđuje svakodnevica virovitičkog skloništa za životinje, u kojemu trenutačno boravi oko 130 napuštenih pasa i dvije mačke. Iza svakog od njih krije se posebna priča, ali i ista želja – pronaći siguran dom i čovjeka koji će im pružiti ljubav i strpljenje.
U emisiji ViroTalk o životu u skloništu, udomljavanju, volontiranju i problemu napuštanja životinja razgovaralo se s jednim od ljudi koji svakodnevno brinu o njihovim četveronožnim štićenicima.
Dan u skloništu nikad nije isti
Kako izgleda jedan uobičajen dan? Zapravo, takav dan gotovo da i ne postoji.
Sklonište je otvoreno posjetiteljima tijekom dana, pa ljudi dolaze upoznati pse, prošetati ih, družiti se s njima i razmisliti o udomljavanju. Upravo takav pristup jedan je od razloga zbog kojih se godišnje udomi između 300 i 350 životinja.
No, iza svega toga stoji ogroman svakodnevni posao. Kada se brinete o više od stotinu životinja, čišćenje, hranjenje i briga o zdravlju postaju ozbiljan organizacijski izazov. Svakoga dana peru se stotine posuda, čiste boksovi, životinje se hrane dva puta dnevno, a bolesni štićenici dobivaju propisanu terapiju.
Svaka životinja koja stigne u sklonište prolazi veterinarski pregled, tretira se protiv unutarnjih i vanjskih parazita, cijepi te prema procjeni veterinara odlazi u karantenu. Za svaku životinju vodi se i opsežna dokumentacija.
„Svaka životinja ima svoj dosje“, slikovito je objašnjeno tijekom razgovora, uz dozu šale da napuštene životinje ponekad imaju i više dokumentacije nego ljudi.
Nisu problematični psi – samo im treba dati priliku
Jedna od najvećih predrasuda prema psima iz skloništa jest da su agresivni, problematični ili „pokvareni“. No stvarnost je često potpuno drugačija.
U skloništu postoje psi koji tamo provode devet, deset ili čak jedanaest godina. Ne zato što su nužno agresivni, već zato što im ljudi često nisu spremni posvetiti dovoljno vremena.
Neki psi jednostavno trebaju više strpljenja. Nekada je dovoljno sjediti s njima u boksu, omogućiti im da se naviknu na ljudsku prisutnost, a zatim polako graditi povjerenje.
Zaposlenici skloništa posebno ističu upravo takve pse – one koji možda neće odmah potrčati prema posjetitelju, ali nakon što nekome poklone povjerenje mogu postati nevjerojatni kućni ljubimci.
Godišnje kroz sklonište prođe stotine životinja
Procjenjuje se da je kroz virovitičko sklonište tijekom proteklih šesnaest godina prošlo oko 4.500 pasa. Prosječno se životinje udomljavaju nakon dva do četiri mjeseca, no neki štićenici na svoj dom čekaju godinama.
Posebno je teško udomiti starije i plašljivije pse, kao i crne pse, koji se, prema iskustvu skloništa, često susreću s predrasudama.
S druge strane, velik broj mladih pasa u sklonište stiže kao cijela legla. Upravo se štenci i mladi psi vrlo često odbacuju, dok su slučajevi napuštanja starijih životinja nešto rjeđi.
Udomljavanje nije poklon – to je odgovornost za cijeli život
U skloništu posebno naglašavaju da pas nije igračka niti poklon koji se može nekome dati za rođendan ili blagdan.
Životni vijek pasa danas je dug i udomitelj mora biti spreman preuzeti odgovornost za životinju dugi niz godina. Zato potencijalni udomitelji ispunjavaju upitnik, a prije konačne odluke imaju priliku provesti vrijeme sa psom, prošetati ga i upoznati njegov karakter.
Kada se pronađe pravi spoj, sklapa se ugovor o udomljavanju. Udomitelj pritom dobiva i određene pogodnosti – cijepljenje, mikročipiranje, zaštitu od parazita i kastracija u prvoj godini za udomljene pse osigurani su bez naknade, uz mogućnost besplatne kastracije mladih pasa kada za to dođe vrijeme.
Volonteri ne moraju biti stručnjaci – dovoljni su vrijeme i dobra volja
Sklonište otvorenog tipa posebno računa na pomoć volontera.
Za prvi dolazak dovoljno je javiti se i doći u dogovoreno vrijeme, nakon čega slijedi upoznavanje sa skloništem. Volonteri ne moraju čistiti ni prati posude – njihov je zadatak puno jednostavniji i, kako kažu u skloništu, puno ljepši.
Šetnja, igra, druženje, poslastica i malo pažnje mogu napraviti veliku razliku, posebno kod pasa koji se teže otvaraju prema ljudima.
Upravo takvi volonteri često pomažu da pas koji je godinama bio povučen ponovno stekne povjerenje u ljude.
Najveći problem i dalje je napuštanje životinja
Gotovo sve prijave koje stižu u sklonište odnose se na napuštene i odbačene životinje. Problem dodatno povećavaju neželjena legla i nedovoljna svijest vlasnika o odgovornom držanju kućnih ljubimaca.
U skloništu upozoravaju i na važnost mikročipiranja pasa te odgovornog vlasništva, kao i na važnost kastracije kojom se može spriječiti nastanak neželjenih legla i smanjiti broj životinja koje završavaju na ulici.
Ako pronađete napuštenu ili ozlijeđenu životinju, nemojte je dirati
Pronađete li napuštenog ili ozlijeđenog psa ili mačku, najvažnije je reagirati odgovorno.
Iz skloništa savjetuju da se obavijesti komunalni redar, a prema potrebi policija ili dežurna služba skloništa. Ozlijeđenu životinju ne treba pokušavati samostalno uhvatiti ili zbrinuti jer životinja u strahu i boli može ugristi.
Stručna pomoć pritom nije važna samo zbog sigurnosti životinje, već i zbog sigurnosti ljudi koji joj pokušavaju pomoći.
„Svaki pas zaslužuje dom, ali svaki čovjek ne zaslužuje psa“
Možda je najvažnija poruka razgovora upravo ona koja se tiče odgovornosti.
U skloništu ističu kako gotovo sigurno postoji pas koji bi odgovarao svakom potencijalnom udomitelju – potrebno je samo pronaći pravi spoj karaktera, navika i životnog stila.
Jer cilj nije samo udomiti psa. Cilj je pronaći mu dom za cijeli život.
A možda je upravo među više od stotinu virovitičkih štićenika i jedan pas koji čeka baš vas.
Kako je zaključeno u emisiji ViroTalk, iza svake životinje nalazi se malo biće koje želi isto što i svi mi – sigurnost, dom i ljubav.
www.radioportal.hr
