U Knjižnici vrlo često sretnemo našu dugogodišnju korisnicu, ljubaznu i dragu gospođu Đurđicu Sokele. S velikom pažnjom bira knjige, istražuje, provjerava na Info pultu da li je ponuđeni naslov već pročitala. Zamolili smo je za kratak razgovor, jer ona ima 92 godine i prava je zaljubljenica u knjige i čitanje. Ljubav prema čitanju prenijela joj je majka koja je njoj i bratu čitala na glas.
Bilo je to teško vrijeme, iza Drugog svjetskog rata. Majka je vedrinom i čitanjem snažila dječji duh da ne klone. Knjižnica je bila smještena na „Korzu“, nije bilo stručnog knjižničarskog kadra, te se Đurđica sa 16 godina zaposlila u knjižnici. Radila je dvije i pol godine, a zatim se zaposlila u prodavaonici obuće Borovo gdje je radila cijeli radni vijek.
Đurđica ne pamti dan u kojem nije pročitala barem tri stranice neke knjige, dok joj sada mirovina omogućuje daleko veći broj pročitanih stranica. Čita do kasno u noć. Voljela je kupovati knjige, ima lijepu kućnu biblioteku, preko dvjesto knjiga, a njen muž se davno pobrinuo napraviti police za knjige.
„Kroz knjige sam puno naučila, knjige me opuštaju. Volim čitati obiteljske sage, putopisne knjige, autobiografske i biografske. Nekada sam dosta čitala i kriminalističke romane, ali više ne. Ne volim ratne knjige niti filmove, radije knjige u kojima mogu saznati o dalekim mjestima, kulturama i običajima.
Uvijek čitam dvije knjige paralelno. Jednu po temi „lakšu“ i jednu „težu“. Čitanje mi znači sve. Ne mogu zamisliti dan bez knjige. Ljubav prema čitanju nastojala sam prenijeti mojim najbližima. Ukoliko ne čitate, ne znate što gubite“, uz smiješak je poručila gospođa Đurđica.
P.S. U prošloj godini Đurđica Sokele pročitala je 75 knjiga!
Izvor: www.knjiznicavirovitica.hr
