Kitnjast rep projurio nam je ispred prednjeg spojlera, dok je jato vrana napalo polje suncokreta… Doručak. Uz drvored koji podsjeća na šumarak, tik pokraj, na livadi, do ceste pasle su srne… Lijeno su podigle glavu na prolazak automobila… Lovci još spavaju… Jutro je, mala kazaljka još nije dotakla šesticu… Vrijeme se sporo vuče, sunce na horizontu se tek nazire… U daljini se čuje pjesma. Magazin. Kroz polje prodire tekst – „Idu dani…“, potom smijeh, pa drugi, pa doskočica, prva, druga, treća… I tako…
Osmijeh, od uha do uha, tih travanjskih dana, prošle godine, u Hotelu Le Meridien Lav u Podstrani, imala je Ivona Andrašić Presečan iz Bušetine, kada je prema izboru čitatelja Jutarnjeg lista – proglašena za najbolju poljoprivrednicu Hrvatske. Ona je majka, domaćica, poljoprivrednica, vjernica, njegovateljica kulturne baštine svoga kraja, ali prije svega poljoprivrednica i uvijek u polju, prva, zajedno sa svojim težacima.
Idu nam dani, s berbom smo počeli u srpnju i tako svaki dan. Naravno, nama sezona, s presadnicama počinje još u veljači i traje do studenog, na udarno je ljeti… Prije smo na polje dolazili prije 5, danas sat kasnije jer i sunce kasnije izlazi, mrak je – kazuje nam vrijedna Ivona, koja sve što proizvede plasira kupcima, pa je popodne, pred Ivoninom kućom u Bušetini gužva jer svi žele njene proizvode. Ponosna je to žena, koja je prošle godine dobila i nagradu Virovitičko-podravske županije kojoj su uz roditelje, najveća podrška suprug Matija i dvoje djece, Tea i Leone…
A jutros na polju ih je bilo desetero. Na dva hektara smjestila se dinja i paprika paradajzerica. U ekipi dinja su – Ivona, Marija, Nedeljka i Antonio… Malo dalje, kraj IMT-a, kojim upravlja Marijan su – njegova supruga Marijana, Snježana, Ivančica, Andreja i Zorica. Zorica je ovdje najstarija. Ima 80 godina, a među „grozdovima paprike“ kreće se kao tinejdžerica. Smije se.
Volim raditi i tako će biti sve dok mogu – kaže nam Zorica dok lakoćom pomiče „kante jupola“ u kojima paradajzerica strši kao da će iskočiti napolje.
Svako malo čuje se pjesma i tako im prolazi vrijeme. U deset je gablec, a potom nastavak. Danas, nakon paprike napast će krastavce. Prinos je odličan, ali takav je jer se kod Ivone sve navodnjava – kap na kap.
Ivonin OPG, trenutačno obrađuju 33 hektara zemlje. Pod plastenicima je 1,3 hektara, u kojima uzgajaju krastavce, rajčice te paprike baburu i rogu. Imaju i kukuruz, suncokret, ječam i pšenicu, ali povrće je prioritet, odnosno lubenice, dinje, tikve, patlidžan, kupus, cvjetaču i šećera… Kaže kako u budućnosti želi neke nove kulture, ali i veće površine pod plastenicima koji, zbog klimatskih promjena daju sigurnost u proizvodnji. Planira pokrenuti i pogon za proizvodnju zimnice i proširiti tržište.
Ivona je završila za kuharicu, radila je u sezonama na moru, ali je rekla „ne“. Moja budućnost je ovdje, tu, kod nas.
Težak je ovo posao, ali mi ga volimo. Naradimo se, ali i zaradimo, ovo je naš kruh – zaključuje Ivona.
I dok Ivona završava zadnju rečenicu, grabi gajbu punu dinja ubacujući je u kombi kao da baca girju od 16 kilograma. Za to vrijeme „ekipa paradajzerica“ je zagrmjela iz sveg grla, „Idu dani…“
www.vpz.hr
