U ovotjednoj emisiji ViroTalk na The Room FM-u gošće su bile Mihaela Ripli i Barbara Valentić iz Centra za odgoj obrazovanje i razvojnu podršku „Dr. Terezija Salaj Rakić“ u Virovitici. Emisiju su vodile Daniela i Kasandra, a razgovor je bio posvećen radu s djecom s teškoćama u razvoju, svakodnevici u Centru te obilježavanju 21. ožujka, Svjetskog dana osoba s Downovim sindromom
Dan koji podsjeća na važnost prihvaćanja
Gošće su istaknule kako je važno da javnost razumije jednu ključnu stvar — Downov sindrom nije bolest. Riječ je o trisomiji 21. kromosoma, a osobe s Downovim sindromom, naglasile su, nisu iste niti ih se može svesti na jednu sliku ili jedan opis. Svaka osoba ima svoju osobnost, želje, mogućnosti i potencijale, baš kao i svi drugi ljudi
Povodom obilježavanja Svjetskog dana osoba s Downovim sindromom, u Centru su s učenicima pripremili posebne aktivnosti. Pekli su keksiće u obliku šarenih čarapica, izrađivali plakate i kroz zajedničke radionice obilježili dan koji u prvi plan stavlja razumijevanje, prihvaćanje i uključivanje osoba s Downovim sindromom u društvo
U Centru nema „jednog rješenja za sve“
Barbara Valentić, edukacijska rehabilitatorica, i Mihaela Ripli, odgojiteljica predškolske djece koja danas radi kao učitelj rehabilitator, u emisiji su približile kako izgleda njihov svakodnevni rad. Kako su objasnile, dani su im dinamični i ispunjeni strukturiranim aktivnostima koje se uvijek prilagođavaju mogućnostima i potrebama svakog pojedinog djeteta.
Fokus rada je na razvoju komunikacije, socijalnih vještina, pažnje, motoričkih sposobnosti i samostalnosti u svakodnevnim situacijama. U radu koriste vizualnu podršku, igru i konkretne životne aktivnosti, a važan dio cijelog procesa je i stalna suradnja s roditeljima i stručnim timom.
Gošće su naglasile kako u radu s djecom s teškoćama u razvoju ne postoji univerzalni model. Svako dijete traži individualan pristup, a podrška se prilagođava njegovim konkretnim potrebama. U Centru se tako provode različiti programi, od edukacijsko-rehabilitacijskog rada do logopedske terapije, senzorne integracije i muzikoterapije.
Veliki uspjesi često su skriveni u malim koracima
Jedan od najdirljivijih dijelova razgovora bio je onaj o uspjesima djece. U Centru ih, kažu gošće, ne mjere velikim riječima nego malim, ali izuzetno važnim koracima. Prva riječ, prva gesta, prvi put kada dijete samo izrazi što želi, kad zatraži odlazak na toalet ili samostalno uspostavi kontakt s vršnjakom — sve su to trenuci koji znače ogroman pomak.
Mihaela Ripli istaknula je kako su upravo ti svakodnevni trenuci ono što posao čini posebnim. U radu s djecom, rekla je, svaki dan donosi nešto novo, a posebno veseli kada djeca počnu međusobno surađivati, igrati se zajedno i sama inicirati komunikaciju. Barbara Valentić podijelila je i osobno iskustvo rada s dječakom iz spektra autizma koji se s vremenom počeo otvarati, tražiti blizinu i spontano pokazivati povjerenje, što je za nju bio jedan od onih trenutaka koji ostaju dugo u sjećanju.
Više od škole — mjesto podrške djeci i obiteljima
U emisiji je istaknuto i da Centar obuhvaća velik broj korisnika. U školski dio uključeno je 109 učenika, u vrtićki 15 korisnika, dok uslugu rane intervencije koristi još oko 80 djece. Riječ je o širokom spektru podrške koja uključuje djecu s Downovim sindromom, poremećajem iz spektra autizma, ADHD-om, intelektualnim teškoćama te različitim rijetkim sindromima.
Gošće su pojasnile i koliko je važna suradnja roditelja, škole i stručnjaka. Roditelji su prvi i najvažniji izvor informacija o djetetu, njegovim navikama, ponašanju i svakodnevici, dok stručnjaci donose znanje, metode i obrazovne ciljeve. Tek zajedničkim radom može se postići stvarni napredak, jer ono što dijete uči u školi mora zaživjeti i kod kuće.
Dijagnoza nije presuda
Jedna od važnijih poruka emisije bila je upućena upravo roditeljima djece s teškoćama u razvoju. Gošće su naglasile kako dijagnoza ne smije biti doživljena kao kraj, nego kao polazišna točka za razumijevanje djetetovih potreba i traženje najboljeg puta podrške. Bez komunikacije, iskrenosti i međusobnog povjerenja nema ni pravog napretka, a svima uključenima cilj je isti — dobrobit djeteta.
Društvo napreduje, ali mjesta za pomak još ima
Govoreći o inkluziji, gošće su se složile da je društvo danas ipak otvorenije i uključivije nego prije. Djeca s teškoćama u razvoju danas su vidljivija u zajednici, češće sudjeluju u različitim aktivnostima i postoji više razumijevanja nego ranije. Ipak, prostor za napredak i dalje postoji, posebno kada je riječ o zapošljavanju i većoj samostalnosti osoba s invaliditetom nakon 21. godine života.
Upravo taj prijelaz iz sustava školovanja u odraslu dob gošće su istaknule kao jedan od većih izazova. Nakon 21. godine mogućnosti se značajno sužavaju, a zapošljavanje osoba s teškoćama i dalje je područje na kojem društvo mora napraviti puno više — od prilagodbe radnih mjesta do osiguravanja podrške tijekom rada.
Vrata Centra uvijek su otvorena
Na kraju emisije govorilo se i o tome kako građani mogu pomoći radu Centra. Donacije su uvijek dobrodošle, a osim igračaka i didaktičkog materijala, trenutno su korisne i sadnice, voćke i biljke jer su u Centru krenuli s uređenjem vrtova. Gošće su pritom naglasile kako su vrata ustanove otvorena te da svaka podrška zajednice znači puno.
Poruka za kraj — nema mjesta strahu ni predrasudama
Za sam kraj, gošće su poslale jasnu i toplu poruku slušateljima: osobe s teškoćama nisu „drugačije“ na način na koji ih društvo ponekad zamišlja. To su djeca i ljudi koji žele sudjelovati, biti prihvaćeni i biti dio zajednice. Strah i predrasude najčešće dolaze iz neznanja, a upravo su informiranje, kontakt i otvorenost najbolji način da se to promijeni.
Upravo zato, poruka ovotjednog ViroTalka bila je jednostavna, ali važna — ne treba ih se bojati, nego ih treba upoznati, prihvatiti i uključiti.
www.roomfm.hr / www.radioportal.hr
